Fudbalski klub Železničar iz Pančeva doveo je u svoje redove Srđana Plavšića, koji bi svojim iskustvom trebalo da predstavlja veliko pojačanje za ekipu u nastavku sezone.
Nekadašnji prvotimac subotičkog Spartaka i Crvene zvezde poslije devet godina provedenih u inostranstvu odlučio je da se vrati u srpski fudbal. Iako takav scenario nije bio dio njegovih prvobitnih planova, situacija se tokom ljetne pauze promijenila, a Železničar je bio klub koji mu je prvi otvorio vrata.
Pančevci su Plavšiću omogućili da trenira sa ekipom i vrati se u takmičarski ritam, a poslije nekoliko zajedničkih treninga uslijedio je dogovor o nastavku saradnje.
„Iskreno, nisam ljubitelj vještačke trave, ali moram priznati da sam se iznenadio kvalitetom ove trave u Pančevu. Super je urađen teren i mislim da mi neće trebati puno vremena da se naviknem. Nisam imao u planu da se još uvijek vraćam u srpski fudbal, ali eto, kako se nisu poklopile neke stvari koje smo moja porodica i ja čekali tokom pauze, počeli su mnogi klubovi iz Srbije da se javljaju i da me zovu da dođem. Železničar je od prvog kontakta bio korektan i pružio mi šansu da treniram sa njima i uđem u ritam bez ikakve obaveze, i kasnije, kada sam prelomio da ostanem u Srbiji, Železničar je bio nekako najprirodnija opcija, i zbog fudbalske strane i zbog nekih drugih stvari koje su meni bile bitne“, rekao je Plavšić u razgovoru za klupski sajt.
Dolaskom u Pančevo Plavšić je zatekao i nekoliko poznatih lica. Posebnu uspomenu ima na golmana Zorana Popovića, sa kojim je ranije dijelio fudbalski put, dok je u Železničaru ponovo sreo i Luku Adžića.
„Popa (Zoran Popović) znam još iz perioda kada sam bio u Crvenoj zvezdi, a on branio u Voždovcu. Pamtiću dok sam živ onu utakmicu na krovu, kada je branio jako dobro i kada smo ostali bez titule te godine… Luku Adžića znam još bolje, igrali smo zajedno u Zvezdi, poslije i bili na odmoru zajedno sa porodicama, tako da svakako znači kada već nekog znaš, ali ja sam takva osoba da me svuda svi lijepo prihvate i nisam do sada u karijeri imao problem oko toga da budem lijepo prihvaćen“, poručio je on.
Plavšićev put do seniorske scene nije bio pravolinijski. Kao omladinac nije dobio priliku u Vojvodini, ali ga je to dodatno motivisalo da nastavi da radi i traži svoj put. Preko Spartaka je stigao do Crvene zvezde, gdje je napravio veliki iskorak i potvrdio kvalitet.
„Što se tiče toga da nisam zaigrao za Vojvodinu tada kada se pravio onaj korak i prelazak u seniorski fudbal, nisu me videli, jer tada „stručni“ ljudi iz uprave Vojvodine te godine su mogli da me dovedu za džabe i samo sam trebalo da dobijem šansu, kao neko ko je rođen u Novom Sadu i za koga nisu trebali ništa da plate, da pokažem svoj talenat, ali opet napominjem, tada su rekli da ja nisam za seniorski fudbal i da nikada neću biti samo zbog toga što sam bio niži i slabiji od drugih tada… Iskreno, to mi je tada samo dalo još više snage da nastavim svojim putem, malo težim, ali ispravnim, i dokažem da su pogriješili, što se, naravno, vrlo brzo i pokazalo. Preko Spartaka sam došao do našeg najvećeg kluba u Srbiji i sam taj transfer je bio dovoljan dokaz da sam ja svoje dokazao, ne njima, nego sebi prije svega. Danas bih svakom mladom igraču rekao ono što je i moj otac tada meni rekao i ono što sam ja znao u tom trenutku – da treba da vjeruju u sebe, nastave svoj put, vrijedno rade i da će se svaki rad, trud i vjera na kraju negdje vratiti, nekad nekome lakše i brže, nekome teže i sporije, ali bitno je da se vrati, fudbal nikome nije ostao dužan…“, istakao je Plavšić.
Period u Crvenoj zvezdi ostao je jedno od najznačajnijih poglavlja njegove karijere. U Beogradu je uspio da se izbori sa pritiskom koji sa sobom nosi igranje u velikom klubu, a posebno mjesto u njegovim uspomenama zauzima osvojena titula.
„Kao što sam rekao u prethodnom pitanju, Zvezda je veliki klub i dosta igrača je prošlo kroz taj klub gdje nisu uspjeli da se izbore sa pritiskom i veličinom i nisu uspijevali da ostave nikakav trag u klubu. Ja eto mogu da kažem da sam sve to uspio da savladam i svojim igrama pokažem da mogu i zaslužujem da igram u tako velikom klubu kao što je Zvezda. Ponosan sam na tu osvojenu titulu jer je to bio težak period kluba i nisu cvjetale ruže kao danas. Imali smo dosta problema, ali smo imali jako dobar tim, zdravu svlačionicu i karakter da želimo da pobijedimo svaku utakmicu bez obzira na stanje u klubu u tom trenutku. Žao mi je što tada nisam ostao bar još jednu sezonu u klubu, jer sam stvarno dobro igrao i osjećao sam se lijepo u Zvezdi, ali kako je klub u tom trenutku živio od transfera, prihvatili smo ponudu Sparte i prešao sam tamo, ali uvijek ću biti ponosan na svaki gol i asistenciju koje sam postigao u klubu“, naglasio je Plavšić.
Nakon odlaska iz Crvene zvezde uslijedio je transfer u prašku Spartu. Potom je nastupao i za Slaviju Prag, Ostravu, kao i poljski Rakov. Tokom boravka u inostranstvu imao je zapažene periode, posebno u Slaviji, ali poziv u reprezentaciju Srbije ipak nije stigao.
Plavšić ni danas ne krije da je vjerovao da svojim igrama može da zasluži mjesto u nacionalnom timu.
„Iskreno, da, zato što stvarno mislim, bez lažne skromnosti, da imam kvalitet za reprezentaciju i ne znam zašto poslije toga, kada sam najbolje igrao u Slaviji i u Evropi imao zapažene partije, nisam dobijao poziv. Smatram da bih mogao da pomognem i to je nešto što je za mene najveće priznanje i čast, kada igraš i predstavljaš svoju zemlju“, rekao je Srđan Plavšić.
Povratkom u Železničar Plavšić sada želi da iskustvo koje je godinama sticao u Srbiji i inostranstvu prenese na novu ekipu i pomogne Pančevcima da ostvare ambicije u aktuelnoj sezoni.
