Sezona u kojoj je osvojio trofej Evrolige ostala je posebno upamćena zbog nevjerovatne četvrtfinalne serije protiv Partizana, u kojoj je njegov tim uspio da nadoknadi zaostatak od 0:2 i sa tri uzastopne pobjede izbori plasman na završni turnir.
Ipak, nakon dva poraza na startu serije, uslijedio je veliki preokret, koji je na kraju odveo ekipu do Final Foura, a potom i do titule prvaka Evrope.
Posebno dramatična bila je odlučujuća, peta utakmica, u kojoj je Partizan imao čak 18 poena prednosti, ali nije uspio da sačuva vođstvo.
„Ta sezona Evrolige bila je teška. Partizan je imao sjajan tim, sa mnogo dobrih igrača, i sjajnog trenera Željka Obradovića. Matijas Lesor, Kevin Panter, Džejms Naneli, Dante Egzum, Janis Papapetru, mnogo dobrih igrača i dobar trener“, prisjetio se Ćus Mateo u razgovoru sa Basketball Sphere.
Govoreći o samoj seriji, istakao je koliko je bilo važno ne odustati čak ni u trenucima kada je djelovalo da je sve izgubljeno.
„Igrali smo i borili se kada smo bili veoma, veoma loši. Čak smo u petoj utakmici gubili 18 razlike, ali smo se borili do kraja. Ponekad je i to dio košarke. Nešto nezaboravno za mene, naravno. To je za mene bila lekcija da uvijek nastavim da se borim, čak i kada sve djeluje kao da je izgubljeno“, rekao je on.
Posebno mjesto u njegovom sjećanju zauzima sezona u kojoj je njegov tim napravio veliki podvig u četvrtfinalu Evrolige, a potom stigao sve do evropske titule. Iako su godinu kasnije ostali bez trofeja, iskustvo iz te dvije sezone pokazalo mu je koliko je u košarci često teško povezati kvalitet igre sa konačnim rezultatom
„Ono što je zanimljivo jeste da smo te sezone osvojili Evroligu, a naredne godine smo poraženi od Panatinaikosa u finalu, iako mislim da smo te godine, kada nismo osvojili Evroligu, izgledali bolje. Bolje smo se upoznali, bolje smo poznavali sistem, ali to je košarka“, zaključio je Mateo.
